POVIJEST KLUBA

Autor teksta: Nenad Petrović

1971. – 2008.

Odbojka je nastala u Americi. Gosp.Wiliam G.Morgan, nastavnik iz Springfilda(Massachusetts) 1886.godine stvorio je igru loptom koristeći do tada poznate igre, tenis i košarku. Iz tenisa je uzeo mrežu, podigao na visinu od cca 2,5 m, a od košarke loptu, nešto lakšu i tu igru nazvao „majonet“. Prva europska zemlja u kojoj se počela igrati odbojka, bila je Francuska 1917.godine. Kod nas u tadašnjoj bivšoj državi počela se igrati 1924.g. kroz ondašnje športske organizacije pod nazivom „SOKOL“.
U Valpovu se počela igrati tridesetih godina 20.stoljeća u tadašnjem „Sokolu“ . U prvo vrijeme igrali su uglavnom muškarci, a manje žene. Tih ranih početaka odbojka je služila više za zabavu i razonodu, te kao relaksacija od napornih vježbi na spravama. Budući je „SOKOL“ uvrstio odbojku u svoj redovan natjecateljski program, sokolsko društvo Valpovo prijavilo je svoju ekipu u redovno natjecanje. Do početka II svjetskog rata iz Valpova su se isključivo natjecali muškarci. Natjecanja su se održavala jednom godišnje, uglavnom u Osijeku. Pobjednici sa tog turnira odlazili su na međužupanijska natjecanja i tako do ondašnjeg saveznog natecanja. U to vrijeme odbojkaška ekipa nije postizavala neke veće rezultate. Uglavnom su se stjecala iskustva, dok su bolje ekipe dolazile iz gradova Osijeka, Vinkovaca, Sl.Broda, Vukovara… jer su gradovi imali bolje uvjete. I pored toga omladinska ekipa Sokolskog društva Valpovo osvojila je prvo mjesto na županijskom natjecanju u Osijeku. U borbi za prvo mjesto pobjeđena je momčad Osijeka, do tada nepobjediva. Za osvojeno 1.mjesto momčad dobiva priznanje, statuu odbojkaša, koju je primio kapetan momčadi Ivan Širok., pored njega još su igrali Ivan Petrović“Pulan“,Antun Čaušić,Viktor Dvoržak, Josip Đuranić i dr..
Drugi svjetski rat omeo je daljnji razvoj odbojke. Nisu postojali nikakvi uvjeti da se nastavi sa športskim radom. Neposredno poslije II svjetskog rata počelo je osnivanje športske organizacije u vidu klubova i športskih društava. U Valpovu je osnovano Športsko društvo u okviru kojeg je osnovana i odbojkaška sekcija. Tih početaka radila je samo muška momčad, a nešto kasnije osnivanjem društva za tjelesni odgoj DTO „Partizan“ oformljena je i ženska ekipa. U tadašnjem DTO vrlo dobro je radila ženska seniorska ekipa, koja je pored svega igrala i „hazenu“ tadašnji veliki rukomet. Glede malog broja ekipa, hazena je polako „zamrla“ ali se cijela ekipa intenzivno počela baviti odbojkom. Stvorena je tako snažna ekipa koja se mogla nositi ravnopravno sa ekipama iz Osijeka, Borova, Vukovara, Podravske Slatine, Sl.Broda i dr….
Na okružnom natjecanju u Osijeku 29.rujna 1951.godine, ženska ekipa DTO „Partizan“ iz Valpova, osvaja prvo mjesto i stječe pravo natjecanja na Saveznom prvenstvu u Beogradu. Na tom natjecanju 28.listopada 1951.g. ova ekipa osvaja prvo mjesto. Bio je to ogroman i iznenađujući uspjeh koji su ostvarile : LJERKA KOPF, MARIJA ŠTEFIĆ, ANICA CVENIĆ, ERNA JANČIKIĆ, EMICA ŠIROK, BIROVLJEVIĆ MARA. To je prvi najveći uspjeh valpovačke odbojke. Tada se odbojka glede pomanjkanja dvorana igrala na otvorenom, a društva nisu imala stručnih trenera, nego se sve zasnivalo na velikoj ljubavi, entuzijazmu, volji, elementi koji su napravili ovako veliki uspjeh.
U isto to vrijeme u okviru DTO-a Valpovo, radila je i muška seniorska momčad, kojih je po slavoniji bilo puno više nego ženskih, tako da su se natjecanja održavala na više nivoa,(općinska, kotarska, oblasna i dr.) muška momčad prolazila je redovito prva dva ranga, ali se dalje nije moglo jer su gradovi poput Osijeka, Pakraca, Vukovara, Borova, Daruvara, Virovitice imali bolje uvjete za rad.
-2-
Uslovi za razvoj odbojke u Valpovu bili su vrlo slabi. Iako natjecanja nisu bila skupa, bilo je teško, novca u stvari nije bilo. Razdoblje od 1948 – 1955.godine može se nazvati uspješnim, makar se ni tada nije radilo sustavno. Podmlatka nije bilo, samo ponekad, kada bi seniorsku momčad članovi-igrači napustili glede godina starosti. Period od 1955 – 1958.g. bio je period stagnacije odbojke, te 1958. u jesen ponovno se pokreće muška seniorska momčad, koja slijedeće godine na kotarskom natjecanju u Osijeku osvaja prvo mjesto., a na zonskom u Vukovaru drugo. U 1960.g. muška momčad natječe se u tzv. Podravskoj ligi Osijek, ali već u jesenjem dijelu istupa iz natjecanja. Godinu dana kasnije ponovno se pokušava oživiti, ali bez uspjeha, sve do 1969.godine u jesen tadašnja SOFK-a (savez organizacija za fizičku kulturu) općine Valpovo formira općinsku ligu u kojoj su igrali PPK „Đuro Salaj“ Valpovo, o.k.“Belišće“, Marijančaci, Brođanci, Bocanjevci i „Srednjoškolac“ Valpovo. Ova liga održala se samo dvije godine, te je 1971.prestala sa radom.
No međutim te iste godine 1971. točnije 12.lipnja, održana je osnivačka skupština i osnovan je (omladinski odbojkaški klub) OOK „VALKO“ Valpovo, koji je u osnutku imao samo žensku ekipu, koja se natjecala u seniorskoj konkurenciji , iako je bila sastavljena od učenica iz tadašnje osnovne škole „Đ.Salaj“ Valpovo. Prvi predsjednik kluba bio je MIROSLAV ČOSIĆ, a tajnik ZVONIMIR NEUWIRTH. Ekipa je postizala zavidne rezultate na školskim natjecanjima. Ekipu je trenirao veliki zaljubljenik u ovaj šport tada nastavnik u školi gosp. VLADIMIR HAN. Od listopada 1972g. ova ekipa sastavljena većinom od djevojaka iz Bocanjevaca , natječe se u Republičkoj ligi Hrvatske. U tom natjecanju nastupale su ekipe iz gradova. Evo kako je izgledala ljestvica na kraju prvenstvene sezone 1972./73:
1. O.k. „Rijeka“ Rijeka
2. o.k. „Kaštela“ Kaštela
3. o.k.“Split“ Split
4. o.k.“Zadar“ Zadar
5. o.k.“Metalac“ Sisak
6. ook „Valko“ Valpovo
7. o.k.“Dubrovnik“ Dubrovnik
Tada za žensku ekipu nastupale su: ANKA STRUGAČEVAC, ŠTEFICA BARIĆ, KATICA STRUGAČEVAC, PAVICA STRUGAČEVAC, JANJA KOVAČEVIĆ, ANICA STANKOVIĆ, MARIJA IVIĆ, BRANKA SKELAC, MARIJA ŠORŠA, VESNA VESELIĆ, PALMA I STANKA MIKIĆ, ERIKA FUDERER, I dr…. od tada pa sve do današnjih dana kroz klub prošlo je mnoštvo igračica i igrača, neki su se zadržali manje neki duže.
Natjecateljska sezona 1973/74. bila je manje uspješna, pomanjkanje sredstava, a osobito daleka putovanja te izostanci igračica sa školske nastave učinio je da je uspjeh bio manji., no i pored toga se intenzivno radilo. Poslije Han Vladimira, mjesto trenera obnašao je LOVAS ONDREJ, kasnije prelaskom u mušku momčad,taj posao nastavio je STJEPAN PETROV.
-3–
Tako je 1973.godine pri klubu osnovana i muška momčad, koja se već od iduće sezone uključila u redovito natjecanje u ligi Slavonije i baranje. Prva službena prijateljska utakmica seniora, odigrana jeu dvorani srednje škole u Valpovu protiv momčadi „Slovo“ iz B.Manastira, rezultat je bio 3 : 1 za goste iz Belog Manastira. U samom začetku momčad je trenirao Josip Sokol „ZIC“, a kasnije je momčad preuzeo trenirati Lovas Ondrej. U tom samom početku muške momčadi igrali su: STANISLAV HORVAT, ŽELJKO KIFER, DARKO ČORBA, MIROSLAV TAJZ, IVICA ĐURKAN, NENAD CVETKOVIĆ, JOSIP IVIĆ, IVICA ĐURANIĆ, ŽELJKO VUČAK, HORNER DARKO, PREDOJEVIĆ ZORAN,JOSIP BUNGIĆ, ZDENKO HRŠAK, NENAD PETROVIĆ i dr…..
i još mnogo, mnogo njih koji su bili više ili manje članovi i igrači kluba.Najbolja potvrda da se u to doba radilo je i organizacija turnira ženskih ekipa prigodom dana oslobođenja valpovštine. Turnir je održan 28. i 29. Travnja 1973.g. uz sudjelovanje ekipa:
– Ok „Crvena zvezda“ Beograd
– Ok „Metalac“ Sisak
– Ok „Vukovar“ Vukovar
– Ok „Pelagić“ Pelagićevo
– Ook „Valko“ Valpovo
Treba istaći da su ekipe „Crvene zvezde“ i „Pelagićevo“ nastupale u ondašnjoj I saveznoj ligi, te da su u Valpovu u popularno zvanom „kavezu“ na šljaci osnovne škole, nastupile u najjačim sastavima, a o samoj popularnosti ženske odbojke u to vrijeme, kazuju i fotografije sa tog turnira gdje je „kavez“ bio premalen za sve ljubitelje športa i odbojke. Kasnije glede prevelikih troškova putovanja u ženskoj republičkoj ligi dolazi do reorganizacije, te se uvodi turnirski sustav natjecanja. Prvo su se igrale utakmice-turniri , zemljopisno koji su bliže jedni drugima, npr. Slavonija, ekipe sa jadrana druga skupina, na kraju prvog dijela prvenstva odigrao bi se jedan turnir na jadranu, a u proljeće u slavoniji i time dobio prvak republičke lige. Uporedo sa radom ženske ekipe, trenirala je i natjecala se muška momčad u početku u ligi slavonije i baranje, kasnije su ušli u viši rang III republičku ligu. Sedamdesetih i osamdesetih godina 20.stoljeća gosp. IVAN ŠIROK ostao je sam u klubu, kako smo znali reći „katica“ za sve i trener i tajnik, uspio je sačuvati klub od rasula i prestanka rada, tada su mu pomogli i IVAN FUDERER „Hanzika“, a nešto kasnije i RAMIZ MUMINOVIĆ. Svoja iskustva i znanja uspio je prenijeti na nas u to vrijeme mlade i aktivne igrače koji smo bili okosnica momčadi, te iz tih redova igračkog kadra formirana je uprava kluba, koju su 1984. sačinjavali Stanislav Horvat, Nenad Petrović, Željko Kifer, Ivica Đuranić, Željko Vučak,Nenad Cvetković uz tada izabranog predsjednika kluba Ramiza Muminovića.
Gosp. Širok smatrao je da iz svojih redova trebamo slati što je više moguće igrača za trenerski poziv, kako bi klub nesmetano radio i djelovao, kao i za zvanje suca, što tu praksu i zadaću nastavljamo i dalje kako bi odbojka u našem Valpovu bila što uspješnija i uključivala što veći broj mladih, kako djevojaka kod kojih je veliki interes za ovaj šport, dok je sa muškarcima teže, jer nismo toliko popularni, nogomet, košarka,rukomet, pa tek onda na 4.mjestu odbojka.
-4-
Od 1971.godine pa sve do danas 2008.g. kroz klub je prošlo i bilo registrirano, preko tisuću odbojkašica i odbojkaša. To je velika brojka, no tu su uzeti i podaci za one koji su bili registrirani, ali nisu se zadržavali dugo, sve u svemu lijepo.
Kada govorimo o uspjesima kluba, oni su zadovoljavajući, jer i dan danas smo „mali“ klub koji ne troši puno financijskih sredstava, igramo visoki rang u gradu, trenutno muška momčad natječe se u I-B državnoj ligi Hrvatske, ali nismo popularni, a samim time i teže dolazimo do financijskih sredstava za nesmetani rad kluba, no mi koji volimo ovaj šport, smo tu i polako prenosimo svoja znanja na mlađe jer želimo da nastavimo put, da u klubu trenira što više djece i mladeži, posebice naša mladež sa našeg područja valpovštine.
Prvi značajniji uspjeh vezan za žensku odbojku, poslije 1951. kada je ekipa bila prva pod nazivom DTO je:
– sezona 1988./89. Kada ženska ekipa osvaja prvo mjesto u HOL-istok te stječe pravo nastupa u kvalifikacijama za popunu II lige. Kvalifikacije su održane u Rijeci, a pored naše ekipe sudjelovale su ok „Mladost-monter“ Zagreb, ok „Rječina“ Rijeka, ok „Veli Vrh“. Tadašnju ekipu vodio je trener VLADIMIR ILEŠ.
Te iste 1988.godine, po prvi puta naš ženski klub osvaja drugo mjesto u izboru za športski kolektiv godine na tadašnjem nivou Valpovštine.
Tijekom 1991.godine u vrijeme Domovinskog rata, klub je prekinuo sa djelovanjem, jer je veliki dio igrača dragovoljno odjenulo gardijske odore, dok smo financijska sredstva koja su se tada zatekla na žiro-računu kluba darovali HV-u.
U jesen 1992.godine klub se ponovno aktivira, te nastavlja sa djelovanjem u obje selekcije, te se redovito uključuje u natjecanja.
– Nakon završetka natjecateljske sezone 1992/93. Muška momčad osvaja prvo mjesto u HOL-u istok te time najveći uspjeh kluba ulazak u II Državnu ligu Hrvatske. Samim time počinje se ozbiljnije raditi na kvaliteti, te dolaze treneri i igrači sa prvoligaškim iskustvima, kako bi svoje znanje i kvalitetu prenijeli na naše igračice i igrače. To se pokazao kao dobar potez jer su od 1994.godine do 2000.g. muška juniorska momčad osvajala prva mjesta na našoj regiji, dok je najveći uspjeh juniora osvajanje 4.mjesta na prvenstvu Hrvatske u Poreču. Te iste godine i naše juniorke odlaze na državno u Split gdje su zauzele 8.mjesto.
– U svibnju 1996.g. iako nismo imali dvoranu, prihvatili smo se organizacije međunarodne utakmice juniorskih reprezentacija HRVATSKE i SLOVAČKE koja je odigrana u dvorani u Belišću, a u toj selekciji nastupio je i naš igrač NENAD NIKOLIĆ. Pored njega imali smo u istom razdoblju i još jednog mladog i perspektivnog odbojkaša, GEBAJ BOJANA, koji je također nastupao za našu mladu reprezentaciju i bio sudionik kvalifikacijskog turnira juniorskih reprezentacija za svjetsko prvenstvo.
-5 –
– 1996.godine klub je promjenio naziv iz OK „valko“ u HOK „VALPOVO“, jer je i tvrtka koja je uvijek pratila i pomaže i dalje naš klub i slobodno možemo reći glavni sponzor kluba, također u svom nazivu ima ime našeg grada PPK „VALPOVO“ d.d.
– Uspjeli smo uz skromna sredstva, te uz pomoć „Croatie“ d.d. Valpovo u njihovom odmaralištu u Dubokoj (zahvaljujući g.Željku Šafranku) koji je u to vrijemeobnašao funkciju predsjednika kluba, organizirati pripreme za mušku momčad. Da je ovo bio odličan potez, kazuje i činjenica da muška momčad u sezoni 1996/97. osvaja 2.mjesto iza ok „Čakovca“, te tim plasmanom osiguravamo kvalifikacije za popunu I –a lige, gdje su bila dva turnira, u Dubrovniku i Čakovcu. Na tom turniru zauzeli smo 3.mjesto.
– Tijekom tog razdoblja i djevojke počinju postizati najbolje rezultate, tako da se uspjevaju nakon osvajanja 1.mjesta u slavonskoj ligi plasirati u II Državnu ligu, gdje nakon dvije sezone ostvaruju najbolji plasman , osvojivši 3.mjesto.
– Sazona 1999./00. Dolaze pojačanja u mušku momčad, te ona pod trenerskom palicom DOMAGOJA DRUŽINECA I JOSIPA BUNGIĆA u jedinstvenoj II ligi osvaja premoćno prvo mjesto bez izgubljene utakmice, uz samo tri izgubljena seta. Tada je došao povijesni uspjeh kluba što se tiče muške momčadi, koji će ostati zapisan zlatnim slovima, ULAZAK U I –A DRŽAVNU LIGU HRVATSKE, osim igrača i trenera koji nose najveće zasluge za ovaj uspjeh tu je i Izvršni odbor kluba koga su u tome razdoblju od 1996 – 2000.godine sačinjavali:
Željko Šafranko – predsjednik
Stanislav Horvat – dopredsjednik
Nenad Petrović – tajnik
Josip Bungić, Jozo Strugačevac, Ileš Vladimir, Anto Bungić, Željko Pejak i Franjo Šokac članovi.
– Tijekom tog razdoblja klub u dva navrata biva izabran za NAJBOLJI ŠPORTSKI KOLEKTIV u gradu Valpovu, te igrači Bojan Gebaj i Nenad Nikolić bivaju najbolji sportaši grada Valpova. Nakon ulaska u elitni razred muške momčadi, prišlo se organizaciji uprave kluba, koja bi mogla zadovoljiti onu financijsku stranu natjecanja, te tako u razgovoru sa glavnim sponzorom kluba PPK „Valpovo“ d.d. klub 2000.godine mijenja naziv i dobiva ime po prepoznatljivom imenu dijela toga koncerna „VALPOVKA“. U travnju te 2000.god. izborna Skupšina kluba i novi članovi sa mandatom od 4.godine, bili su:Miroslav Brkić – predsjednik,Stanislav Horvat i Željko Šafranko –dopredsjednici, Nenad Petrović-tajnik, te članovi Uprave: Tomislav Ivić, Zdenko Mužević,Jozo Strugačevac,Josip Bungić,Ilija Romić,Alfonso Kuna,Vladimir Ileš,Franjo Šokac i Željko Pejak. Nakon samo 6 mjeseci rada gosp. Miroslav Brkić daje ostavku na mjesto predsjednika, glede bolesti, tako da je tu funkciju obnašao Stanislav Horvat „Hos“.U tom najvišem rangu natjecanja momčad se zadržala pune 3 sezone, no za nas koji smo i dan danas ovdje to su najljepši trenuci koji će ostati u lijepoj uspomeni, posebice po podatku da je na utakmicama nazočilo u prosjeku 400 gledatelja, a kada je gostovala zagrebačka „Mladost“ i momčadi iz gornjeg dijela ljestvice
-6-
Dvorana je bila puna, 600 i više gledatelja. Ovdje moramo navesti ljestvicu te prve sezone natjecanja 2000./01.godine koja je izgledala ovako na kraju :
1. AOK MLADOST – Zagreb
2. MOK RIJEKA – Rijeka
3. OK ELEKTROMAGIC – Kaštel Lukšić
4. OK VARAŽDIN – Varaždin
5. OK KARLOVAC – Karlovac
6. MOK OSIJEK – Osijek
7. OK HRV.DRAGOVOLJAC – Zagreb
8. OK AKADEMIČAR – Zagreb
9. OK ČAKOVEC – Čakovec
10. OK VALPOVKA – Valpovo
11. MOK ŠIBENIK – Šibenik
12. MOK ROVINJ – Rovinj
Sa ovim velikim uspjesima porastao je i interes za odbojku, a ovdje da spomenemo da samo zagrebačka „Mladost“ i naš klub i dan danas ima u jednom sastavu klub i pod istom „kapom“ i mušku i žensku ekipu, dok su svi ostali klubovi razdvojili svoje klubove. Sa izgradnjom športske dvorane koju smo svi željno isčekivali, stvoreni su još bolji uvjeti za rad klubova, te samim time i veliki poticaj svima nama za budući rad sa mladima.
– Godine 2000. Klub dobiva i veliko priznanje za rad u športu PLAKETU „MATIJA PETAR KATANČIĆ“ za izuzetne doprinose na razvoju športa u gradu
– 2002.godine, točnije 23.kolovoza bili smo domaćini muškoj reprezentaciji, koja se pripremala u Osijeku i u našoj dvorani za predstojeće kvalifikacije za europsko prvenstvo, te je u našoj dvorani odigrana prva međunarodna prijateljska utakmica reprezentacija HRVATSKE i NJEMAČKE gdje u prepunoj dvorani (preko 800 gledatelja) naši pobjeđuju sa 3 : 2 .
– Nakon tri natjecateljske sezone, klub ispada iz I lige, te nakon toga, dolazi do pomlađivanja momčadi sa svojim kadrom, što je i stav Izvršnog odbora kluba, da se igra samo sa domaćim igračima. Momčad preuzima trener NENAD PETROVIĆ, mladi momci većinom juniori, također u razdoblju od 2003. do 2007.godine redovito osvajaju prvo ili drugo mjesto na našoj regiji i redoviti su sudionici završnog prvenstva Hrvatske za juniore, gdje je najbolji plasman do sada 5.mjesto.
-7-
– Ta momčad osvaja u sezoni 2005./06. Prvo mjesto u II ligi, te nakon kvalifikacija u sezoni 2006./07. Ulazi u I- B ligu, gdje se i danas nalazi i vjerujemo da će ostati i dalje. Djevojke se trenutno natječu u III ligi i ove 2008.godine do sada imaju najbolji rezultat i drže visoko 3. mjesto na ljestvici od 14.klubova, pod vodstvom trenera DARKA BOŠNJAKA.
Što reći na kraju ovog izvješća kroz povijest odbojke u Valpovu i odbojkaškog kluba „valpovka“, nego jedno veliko H V A L A svima, koji su na bilo koji način sudjelovali u njegovom radu i djelovanju, branili boje kluba kao igračice i igrači, te tako doprinijeli da klub i dan danas postoji, radi, a samim time i promiče ime našeg grada po cijeloj lijepoj našoj. Hvala neizostavnom za naš „mali“ klub, glavnom sponzoru PPK „VALPOVO“ d.d. i Gradu VALPOVO koji i u ovako otežanim uvjetima pripomažu naš klub, te da će to činiti i u budućnosti, na dobrobit mladih koji se žele aktivno baviti športom.

Posebno hvala gosp. Ivanu Širok, za zapis prvih početaka odbojke u Valpovu.

Valpovo, 25.veljače 2008.godine